Lokal na riječkom Korzu trebalo je preurediti za potrebe novog Informativnog centra Grada Rijeke, u kojem će se građanima predstavljati gradski projekti i planovi te rad gradske uprave.

Centar je zamišljen kao višenamjenski prostor: za projekcije i predavanja, press konferencije, manje izložbe i besplatni pristup internetu. Investitor je tražio što manje intervencije u već uređenom prostoru, zadržavanje dijela postojeće opreme i oblikovanje koje ne ostavlja dojam luksuznog.

Prva od tri zatečene prostorije orjentirana je na Korzo. U nju je smješten info pult i internet terminali. Druga se nastavlja na nju po dubini zgrade. Mračna je i introvertirana, pretvorena u manju projekcijsku dvoranu. Treća je prostorija servisna. Smještena je bočno, uz ulaz sa stražnje strane. Trima je prostorijama dodana i četvrta, vanjska - „internet terasa“ na kojoj je omogućen bežični pristup internetu.

U prvu je prostoriju umetnuta nova, paralelna „prostorija“. Formirana je presavijanjem velike metalne plohe. Ploha je odmaknuta od zidova, poda i stropa, a u međuprostoru su provedene sve instalacije. Novostvoreni je prostor poput tunela, usmjeren i otvoren prema Korzu odnosno projekcijskoj dvorani. Novi se pod na mjestu ulaza upušta formirajući prilaznu rampu te isteže u izlog i prolaz prema drugoj prostoriji.

Metalna ploha postavljena je na troslojnu drvenu potkonstrukciju. Prva dva sloja letvi služe za horizontalni i vertikalni razvod instalacija, a treći za prihvat metalnih ploča. Ploče su čelične pocinčane. Na podu pune, na zidovima i stropu perforirane. Ovisno o kutu gledanja i osvjetljenju potkonstrukcija i instalacije su manje ili više vidjivi. Njihovo je prisustvo naglašeno bojom i „plivajućim“ izvodima instalacija. U izlogu, gdje se dio poda po potrebi podiže i pretvara u policu za makete, vidljive su i konzole konstrukcije poda. Cijela je metalna ploha (površinom jednaka ukupnoj površini interijera) sastavljena od „tatami“ modula 180 x 90 cm izvedenih iz tipskih limova dimenzija 200 x 100 uz presavijanje rubova. Tragovi metalne plohe korišteni su kao pomični „screenovi“ u dvorani i na fasadi.

Postojeći fasadni otvori u debelom zidu, ulaz i izlog, zatvoreni su staklenim plohama bez šprljaka. U kamene su okvire postavljeni vertikalni metalni elementi s logom centra koji služe kao znak (reklama) i kao sjenila. Pripadajući dio fasade tretiran je neutralno. Druga prostorija je pretvorena u projekcijsku dvoranu manjim zahvatima. Dvije zatečene niše, režija i bina, odijeljene su od auditorija prozračnom pomičnom metalnom stijenom. Zidovi i strop su bojani, a pod „zaliven“ u jedinstvenom tonu: tamni, gotovo crni auditorij i svijetleće niše. U tamni prostor postavljeni su redovi bijelih stolica. Dvorana prima 20-30 osoba. Auditorij se može „povećati“ simultanom projekcijom u prvoj prostoriji. Obje su prostorije namještene modularnim elementima koji mogu biti postavljeni kao stolovi ili pult odnosno kao govornica te stolicama Eames Plastic. Opremljene su i vodilicama za vješanje slika ili plakata. Po potrebi se obje prostorije mogu potpuno isprazniti.

Sav namještaj i opremu moguće je skloniti u spremišni prostor u kojem se nalazi i manji sanitarni blok za zaposlenike te servisni ulaz. Spremište je oblikovano neutralno. Perforirani limovi na kliznim i sklopivim elementima i na fiksnim dijelovima na fasadi i u interijeru oblikuju dematerijalizirane opne na kojima se pojavljuju „moire“ efekti. Tim se opnama kao i apsorbirajućim tamnim plohama dvorane umanjuje tjelesnost prostora. Napuštanje tjelesnosti omogućeno je pristupom novim medijima i tehnologijama. (Text: Architekt)